Desetominutna šetnja neposredno nakon jela snižava nivo šećera u krvi jednako efikasno kao polusatna šetnja započeta 30 minuta kasnije, pokazalo je nedavno kliničko ispitivanje sprovedeno na zdravim mlađim osobama. Ključan je trenutak početka aktivnosti: telo treba pokrenuti pre nego što glukoza dostigne vrhunac, što se najčešće dešava između 30 i 60 minuta posle obroka.

Povišen nivo šećera u krvi nakon jela, poznat kao postprandijalna hiperglikemija, povezuje se s većim rizikom od razvoja dijabetesa, demencije i bolesti srca. Fizička aktivnost posle obroka ublažava nagli skok glukoze, bez obzira na to da li je početni nivo šećera normalan ili povišen.

Zašto kretanje posle obroka pomaže

Vežbanje podstiče telo da glukozu premesti iz krvotoka u mišićne ćelije, gde se koristi kao energija, čime se izbegavaju nagle oscilacije šećera. Aktivnost istovremeno poboljšava reakciju organizma na insulin, hormon koji mišićima omogućava apsorpciju glukoze, a ta pojačana osetljivost može trajati i do 24 sata nakon šetnje.

Druga studija, sprovedena na starijim osobama sa dijabetesom tipa 2, došla je do sličnog zaključka: desetominutna šetnja posle svakog obroka pokazala se kao bolji metod kontrole šećera od jedne duže, polusatne šetnje tokom dana. Odlaganje šetnje smanjuje njen neposredni efekat na nivo glukoze.

Kako bezbedno početi

  • U šetnju krenuti u roku od pola sata od završetka večere.
  • Bez navike redovnog hodanja, počinjati polako i postepeno povećavati brzinu i udaljenost.
  • Postaviti ostvarive ciljeve, na primer tri do pet minuta dnevno tokom prve nedelje.
  • Pri visokim temperaturama, vlazi, hladnoći, alergenima ili nebezbednom okruženju preseliti aktivnost u zatvoreni prostor, poput tržnog centra ili trake za trčanje.

Osobama starijim od 65 godina preporučuju se vežbe za ravnotežu i fleksibilnost nekoliko puta nedeljno, kao što je stajanje na jednoj nozi, a šetnja u društvu prijatelja ili člana porodice dodatno povećava bezbednost. Pre početka redovnog vežbanja lekara bi trebalo da se posavetuju osobe koje se oporavljaju od srčanog udara, otkazivanja srca, povrede ili operacije, žene koje su se nedavno porodile, kao i oni koji uzimaju lekove što mogu uticati na njihovo stanje.