Relacijske mikrotraume nastaju kad se sitna bolna iskustva u bliskim odnosima ponavljaju, a ne zbog jednog dramatičnog događaja. Česte kritike, uspoređivanje ili rečenice poput „preosjetljiva si” mogu s vremenom uvjeriti dijete da nije dovoljno dobro. Tako to opisuje psihologinja i edukantica psihoterapije Bernarda Škegro, mag. psych.
Škegro je o toj temi održala predavanje „Kako nastaje Trauma bez traume: o relacijskim mikrotraumama” na 2. konferenciji Praktičari za praktičare u Zagrebu. Naglašava da relacijske mikrotraume nisu dijagnoza. To je opis ponavljanih iskustava koja treba promatrati zajedno, kao cjelinu.
Kako nastaju relacijske mikrotraume
Prema Škegro, problem rijetko stvara jedna rečenica. Problem je obrazac koji se iza nje ponavlja. Dijete u takvoj situaciji ne zaključuje da se odrasla osoba loše ponaša, nego da s njim samim nešto nije u redu.
- Uspoređivanje: „Zašto ne možeš biti kao tvoja sestra?”
- Umanjivanje emocija: „Uvijek si tako osjetljiva”, „Opet pretjeruješ”
- Etiketiranje: „S tobom uvijek neka drama”, „Tebi se ništa ne može reći”
- Ismijavanje, nepredvidivost i ljubav uvjetovana poslušnošću
Psihologinja ističe da savršen roditelj ne postoji i da svi griješe. Važno je postoji li nakon pogreške želja da se odnos popravi. Razgovor, isprika i ponovno povezivanje pokazuju da je odnos siguran i nakon sukoba.
Posljedice u odrasloj dobi i put promjene
Takva iskustva mogu oblikovati očekivanja od odnosa i obrambene mehanizme koje osoba razvije. Osoba tada može izbjegavati sukobe, stalno tražiti potvrdu od drugih, teško postavljati granice ili teško podnositi mogućnost odbacivanja. Zato u odrasloj dobi ponekad bira poznate odnose, čak i kad joj ne odgovaraju.
Prema Škegro, važan znak je kad je reakcija znatno jača nego što situacija opravdava. Primjer je snažan strah od napuštanja kad partner nekoliko sati ne odgovori na poruku. Sama snažna reakcija ne znači da postoji trauma. Može biti znak da je situacija dotaknula emocionalno važnu temu.
Te se obrasce može znatno promijeniti. Cilj nije izbrisati prošlost, nego spriječiti da ona automatski upravlja sadašnjim ponašanjem. Prvi koraci su prepoznati situacije koje izazivaju snažne emocije, uočiti automatske misli te vježbati izražavanje potreba i postavljanje granica. Psihoterapija je posebno korisna kad je obrazac dugo prisutan i narušava kvalitetu života ili odnose s drugima.
Napomena: izvorni tekst prekida se usred posljednje rečenice, pa je kraj odlomka o psihoterapiji napisan samo na temelju dostupnog dijela. Ništa nije dodano.
